Pu spas za sve nas

Dobrodošli na moj blog

18.05.2018.

Sacuvaj nas Boze sopstvenog merhametluka

U zemlji u kojoj zivim, koja spada u najbogatije zemlja svijeta niko ne dijeli ljude na bogate i siromasne. Ako i postoje te razlike onda se pronadje nacin da se te razlike ne vide. Naprimjer roditelji nikad ne placaju izlete svoje skolske djece da se ne bi osjetilo koje dijete nema para da ide na izlet. Ako je djetetu rodjendan onda se roditelji fino zamole da nista ne donose , jer sta ako ima roditelja koji nemaju novaca da pocaste drugu djecu. Ako ne pozivas svu djecu na rodjendan onda neces nikoga ni pozvati. Jednakost i ravnopravnost za sviju i na svakom nivou. Ako u drustvu sjedi neko korpulentan strogo se pazi da se to en spomene. Roditelji vise nisu mame i tate, nego staratelji, jer dijete mozda nema mamu i tatu nego dvije mame ili dvije tate ili samo jedno od toga posto je inseminirano. Sve razlicosti su prihvacene a opet se niko ne bi trebao osjetiti razlicitim i odbacenim. Koga sad briga kako je tamo u nekoj tudjoj zemlji? E zato sto mi se neki dan gledajuci neku novokompovanu ramazansku emisiju na nekoj od nasih mnogobrojnih bosasnkih televizija, digao svaki zivac . Voditeljka najmanje tri puta naglasava kako se treba misliti da svi moraju imati sredstava da naprave ramazanski iftar på njihovom receptu (uspu reze suho meso, pravi rolovanu piletinu u ...hotelu , ne kod kuce sto je najintersantnije ). I posebno naglasava za "one siromasnije" sto znaci da sebe ne racuna u takve. E dzaba ti taj ramazanski post i iftar sto ga pravis kad mislis da si bolji od enkog drugog.

11.04.2018.

Zidovi

Poznajen osobu koja cijeli svoj zivot zivi u jednoj kuci. Tamo gdje se rodila, tamo ce najvjerovatnije i umrijeti. Nije bila ni glupa, ni ruzna, ni sakata dane bi mogla otici i zasnovati svoj drugi dom.Cak nije ni morala kad smo svi mi drugi morali Nista od toga, bila je samo previse naivna u svom srcu i imala prevelik osjecaj odgovornosti. Zamisli svojih 55 zivi u istoj kucii uvijek prolazi iste ucrtane staze, otiscii stopala joj se vec urezali u stari drveni pod , koji zaskripi uvijek na istom mjestu, isti cas u danu. Miris kuce je i miris njezine koze i njeni su dani obojeni istom bojom kao i izblijedjelji kreca na zidovima. A tamo negdje , puno dalje , neko ko je sa dva izbjeglicka kofera , presao pola svijeta i vec vise od pola od svoga zivota trazi svoj dom. Bezbroj se kreveta i krovova promijenilo , bezbroj se zidova prekrecilo u nadi da ce dobiti tvoj miris i boju tvoju duse. Vjesas na zidove slike kasaba i mostova , mahala i filzdana a oni samo bodu u oci kao kad neko para susa slusajuci Sabana na Jadranu. Miliono se svjetova pruzaju izmedju onog ispred tvog prozora i onog sto ti visi na zidovima. I nikad se nece pomiriti, a to najbolje znaju tvoji prsti koji ocajnicki grebu po slojevima zidova i traze nesto sto je tvoje. A zidovi nijemo cute jer ne razumiju jezik tvoje duse.

05.04.2018.

Nikad nista nije ni bilo a vec je kraj

Cijeli dan je vladalo sivilo, ono sivilo za koje mislis da nikad nece prestati. Sivilo koje se i na duse spusti i gleda koja ce prva da popusti i da se raspukne od tezine crnih i sivih oblaka. A onda negdje u kasno predvece, tek onako da nam se naruga , pojavi se sunce. Sunce u svom zalasku. Kao da kaze -ja sam ovdje stalno bilo ali ne za tebe , ne za vas , neko se drugi grijao u mojem svjetlu. Kao osjecanje da je zivot uvijek tamo negdje na nekom drugom mjestu, na nekoj drugoj obali. Bas kao u pjesmi.... Sve smo mogli mi Da je duzi bio dan...

12.03.2018.

Ispocetka

Onda kad mislima postane pretjesno u glavi, a da se ne razbjeze kao kokosi pred farovima automobila, otvoris blog. A papir sve trpi ....


<< 05/2018 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031


MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
408

Powered by Blogger.ba